недеља, 31. март 2019.

Hleb od integralnog brašna











Potrebno je:


  • 500g integralnog brašna,
  • 450 ml mineralne ili obične vode,
  • 3 kašike ulja,
  • 1 kesica suvog kvasca,
  • 1 kašičica soli i
  • semenke (suncokret , bundeva….)



Priprema:

 Brašnu dodati kašičicu soli i razne semenke ( suncokret, bundeva) i jednu kesicu suvog kvasca.
Sipati tri kašike ulja i sa 4.5 dl mineralne (ili obične) vode i zamesiti testo.
Dobro umesiti testo i ostaviti da odstoji oko pola sata.
Pleh u kome će se peći hleb podmazati i posuti brašnom.
Peći u zagrejanoj rerni na 200 stepeni oko pedeset minuta u zavisnosti od debljine testa, duže ili kraćea i od same rerne. Po potrebi smanjiti temperaturu.

Brza pogača



Potrebno je:

250g mekog brašna, po ukusu ja sam koristila raženo i speltino,
125ml kisele vode,
50ml ulja,
pola kesice praška za pecivo,
pola ravne kašičice soli i
po ukusu semenke bundeve.



Priprema:

U posudu za mešenje izmešajte brašno sa praškom za pecivo i dodajte so. Dodajte ulje, kiselu vodu, semenke bundeve pa zamesite testo. Zagrejte rernu, podmažite i pospite brašnom tepsiju u kojoj pečete pogaču. Pogaču pecite dok ne bude pečena, to zavisi od rerne
.
Uživajte u svakom zalogaju, to Vam želi Baćkova kuhinja!!!






Mećavnik, Drvengrad

 Kao da smo putnici kroz vreme, vratili se u davno prošla vremena.





































Smešteno na razmeđi dve prelepe srpske planine, Zlatibora i Tare, na brdu Mećavnik, etno selo Drvengrad izgrađeno je po zamisli filmskog režisera Emira Kusturice za potrebe snimanja njegovog filma “Život je čudo”. U svetu je poznato i kao “Kustendorf“, prelepa u parku prirode Mokra Gora, u kome živi svega 605 stanovnika, u opštini Užice.

Braća Sokolović



Spomenik Mehmed-paši i patrijarhu Makariju u Andrićgradu. 

Braća Sokolović!
"NE BILA VAS VAŠEG BRATA ŽELJA KAKO MENE I BRATA MOJEGA"














Na Drini ćuprija



Višegrad i na Drini ćuprija, divno proveden dan, vredelo je vratiti se na isto mesto posle mnogo mnogo godina. Koliko je od tada proteklo vode ispod mosta. Obavezna školska lektira u vreme moga  školovanja, Ivo Andrić i na Drini ćuprija.





















Na početku romana Andrić opisuje reku Drinu i most što spaja njene obale u Višegradu. Sve je u naglašenom dvojstu. Žitelji varošice su Srbi i Turci. Pouzdano se zna da je most podigao veliki vezir Mehmed-paša Sokolović, a gradio ga je Rade Neimar, legendrni bezimeni majstor. Tu već počinju da se prepliću mit i stvarnost. Gradnju je ometala vila, kao u baladi Zidanje Skadra, samo su ovde pronađena bliznad Stoja i Ostoja, a na molbu nesrećne majke, ostavljena dva prozora da može gledati svoju nejaku decu. U centralnom stubu mosta, verovalo se da živi crni Arapin. "Kome se on obrati, taj mora da umre". Jedne noći video je ga Hamid, mamurni hamal, ali pre će biti da je umro zbog pijanstava i hladnoće, jer je na mostu prespavao na minus 15 Celzijusa. Uzvodno od mosta na strmoj obali vide se sve po dva paralena udubljenja. Za Srbe to su otisci Šarčevih kopita kad je Kraljević Marko pobegao iz tanmovanja; za Turke - tragovi kobile bedevije Đerđelez Alije. Na levoj obali ima jedna humka. Srbi su to mesto zvali Radisavljev grob, a Turci da je na tom mestu poginuo šeh-Turhanija.